Znanstvenici s Instituta Weizmann i Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu razvili su eksperimentalni krvni test koji omogućuje rano otkrivanje raka dojke te procjenu rizika od njegova ponovnog pojavljivanja nakon liječenja.
Jedna od najvećih nada onkološke medicine tijekom proteklog desetljeća bila je razvoj jednostavnog krvnog testa koji bi omogućio otkrivanje raka u najranijim stadijima, pomogao liječnicima u odabiru odgovarajućeg liječenja, pa čak i procjeni rizika od ponovnog pojavljivanja bolesti. Ti testovi, poznati kao tekuće biopsije, temelje se na otkrivanju tragova tumorskih stanica u krvotoku. Iako se već koriste za prilagodbu liječenja pojedinih pacijenata, još uvijek imaju ograničenja u ranom otkrivanju raka u općoj populaciji i predviđanju njegova povratka nakon liječenja. Jedan od razloga jest činjenica da su u ranim stadijima bolesti genetski tragovi raka u krvi iznimno rijetki i teško ih je otkriti bez rizika od lažno pozitivnih rezultata, odnosno nalaza koji upućuju na rak iako bolest nije prisutna.
Istraživački tim, predvođen profesoricom Efrat Shema s Instituta Weizmann i profesorom Guyem Ronom s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu (HUJI), uspio je identificirati karakteristične epigenetske potpise tumora dojke, uključujući one povezane s malim, skrivenim populacijama izrazito agresivnih tumorskih stanica. Njihovo otkriće otvara mogućnost razvoja novih metoda ranog otkrivanja raka dojke i preciznije procjene rizika od njegova povratka te bi moglo pomoći u spašavanju života brojnih žena.
Znanstvenici su razvili krvni test koji s visokim stupnjem točnosti razlikuje žene s rakom dojke u ranom stadiju od zdravih žena. Test je također pokazao bolje rezultate od konvencionalnih biopsija tkiva u procjeni rizika od ponovnog pojavljivanja bolesti nakon liječenja.
Rezultati istraživanja „Epigenetic heterogeneity in breast tumours informs diagnosis and prognosis“ objavljeni su 11. studenoga 2026. u znanstvenom časopisu Nature, a proizašli su iz suradnje s liječnicima Medicinskog centra Kaplan u Rehovotu.
„Ako DNK zamislimo kao kuharicu koju svaka stanica u tijelu čuva na svojoj polici, epigenetske oznake predstavljaju bilješke i knjižne oznake koje stanici govore koje recepte treba slijediti i koliko ih često koristiti. U tumorskim stanicama pogreške se mogu pojaviti i u samim receptima, odnosno zbog genetskih mutacija, i u uputama za njihovu uporabu. Iako se tumori dojke već klasificiraju i liječe prema obrascima ekspresije gena, epigenetske oznake koje sudjeluju u regulaciji tih obrazaca još nisu u potpunosti istražene“, objašnjava se u priopćenju Instituta Weizmann.
U novom istraživanju dr. Noa Furth i dr. Christina Riemenschneider iz laboratorija profesorice Shema, zajedno s Yishaijem Arielijem iz istraživačke skupine profesora Rona, nastojali su dešifrirati epigenetske potpise tumora dojke.
„U istraživanje smo uključili 12 žena kojima je bilo zakazano kirurško uklanjanje tumora“, prisjeća se Furth. „Nakon uklanjanja tumora imamo vrlo malo vremena prije nego što njegove epigenetske oznake počnu propadati. Zato bi me liječnici obavijestili čim bi operacija započela. Uzorak tkiva žurno bih prenijela iz bolnice u naš laboratorij, čuvajući ga na ledu, a analizu bismo započeli istoga dana.“
Nakon što su utvrdili epigenetske potpise tumora dojke kod nekoliko žena, znanstvenici su počeli tražiti način njihova otkrivanja u uzorcima krvi kako bi omogućili ranu dijagnozu. Pritom su se oslonili na tehnologiju koju je razvila profesorica Efrat Shema, a koja iskorištava prirodni proces: kada stanice odumiru, u krvotok otpuštaju nukleosome, dijelove DNK omotane oko proteina. Tumorske stanice pritom nisu iznimka.
Primjenom mikroskopije pojedinačnih molekula i fluorescentnih oznaka koje prepoznaju desetke različitih epigenetskih oznaka, ova tehnologija omogućuje mapiranje epigenetskih promjena u milijunima nukleosoma. Štoviše, već je u istraživanju iz 2022. godine pokazala obećavajuće rezultate u otkrivanju raka debelog crijeva i gušterače u ranom stadiju pomoću krvnog testa.

- Izraelski znanstvenici zaslužni za razvoj nove metode ranog otkrivanja raka dojke. Slijeva nadesno: prof. Guy Ron, prof. Efrat Shema, Yishai Arieli, dr. Christina Riemenschneider i dr. Noa Furth © Weizmann Institute of Science
Prikupljanje molekularnih podataka predstavljalo je tek polovicu izazova
Znanstvenici su morali pronaći i karakteristične obrasce skrivene u golemom mnoštvu podataka. Upravo se tu stručnost profesorice Shema u području epigenetike i tehnologija analize pojedinačnih molekula povezala s kvantitativnim pristupom istraživačke skupine fizičara profesora Rona. Njegova je skupina tom izazovu pristupila kao problemu eksperimentalne fizike, primjenjujući računalne analize za prepoznavanje obrazaca koji bi mogli pomoći u otkrivanju raka i procjeni rizika od njegova povratka.
Znanstvenici su novu metodu ispitali na uzorcima krvi 77 pacijentica oboljelih od raka dojke, čije je zdravstveno stanje praćeno najmanje pet godina u Klinici Mayo na Floridi, te na uzorcima 30 zdravih žena. Modele umjetne inteligencije uvježbali su za razlikovanje tih dviju skupina, postigavši 95-postotnu točnost u otkrivanju raka dojke u ranom stadiju, kada je tumor još bio ograničen na dojku i nije bio veći od dva centimetra.
„Probir za rano otkrivanje raka dojke spašava živote“, ističe profesorica Efrat Shema. „Redoviti mamografski pregledi smanjuju rizik od smrti zbog ove bolesti za 22 posto, ali što je tkivo dojke gušće, to se tumor lakše može 'sakriti' na snimci. Naš krvni test pokazao je visoku dijagnostičku učinkovitost neovisno o gustoći tkiva dojke. Jednako dobre rezultate postigli smo kod različitih vrsta raka dojke, kao i nakon što smo, uz pomoć medicinskih centara Sheba i Kaplan, povećali broj uzoraka krvi pacijentica na 188.“
Kako obuzdati agresivne tumorske stanice?
Čak i kada se rak dojke otkrije rano, a liječenje se čini uspješnim, bolest se ponovno pojavljuje u 20 do 40 posto slučajeva. Jedan od mogućih razloga jest činjenica da nisu sve tumorske stanice jednake. Liječenje može uništiti većinu njih, ali pritom ostaviti mali broj stanica sposobnih izazvati povratak bolesti.
Tijekom istraživanja znanstvenici su otkrili da čak i tumori dojke koji se ne smatraju osobito agresivnima mogu sadržavati rijetku populaciju izrazito agresivnih, invazivnih stanica s posebnim epigenetskim potpisom. To je otvorilo temeljno pitanje: kako stanice s toliko različitim svojstvima mogu istodobno postojati unutar istog tumora? Imaju li agresivne stanice genetske mutacije koje ih razlikuju od susjednih stanica ili obične tumorske stanice mogu steći agresivna svojstva isključivo epigenetskim promjenama?
„Čini se da su razlike uglavnom epigenetske prirode“, objašnjava Efrat Shema. „Kada smo u laboratoriju uzgajali modele raka dojke polazeći od neagresivnih stanica, s vremenom bi se uvijek pojavila populacija agresivnih stanica.“
Znanstvenici su posumnjali da bi upravo te agresivne stanice mogle biti među glavnim uzročnicima ponovnog pojavljivanja raka.
„Kada smo njihov epigenetski potpis potražili u uzorcima krvi, otkrili smo da je rizik od povratka bolesti bio veći što je taj potpis bio zastupljeniji“, kaže Ron. „Koristeći taj potpis i dodatne epigenetske biljege, uspjeli smo s 81-postotnom točnošću razlikovati pacijentice kod kojih se rak ponovno pojavio tijekom praćenja od onih kod kojih nije došlo do povratka bolesti. Test je čak upozorio na rizik od ponovnog pojavljivanja raka kod pacijentica koje su prema konvencionalnim pokazateljima pripadale skupini niskog rizika.“
„Sve je više dokaza da tumorske stanice iskorištavaju svoju epigenetsku prilagodljivost kako bi promijenile ponašanje, postale agresivnije i izbjegle djelovanje terapije“, dodaje Efrat Shema. „Metode koje smo razvili omogućuju nam praćenje populacija agresivnih stanica u različitim vrstama raka. U budućnosti bi nam mogle pomoći ne samo u predviđanju povratka bolesti nego i u pronalaženju načina za njegovo sprječavanje. Sada istražujemo mogućnosti liječenja kojima bismo tumorskim stanicama mogli oduzeti njihovu epigenetsku prilagodljivost, a možda čak i potaknuti stanice koje su već postale agresivne da ponovno poprime manje agresivna svojstva.“
Stjepan Felber | Ekovjesnik
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.