© Lucas Pezeta / Pexels
NAJNOVIJE
- Mikroplastika pronađena u divljim životinjama u udaljenim dijelovima Brazila
- Što se događa u slonovu crijevu?
- Razina olova u krvi Europljana smanjila se za 60 %, ali izloženost olovu i dalje odnosi živote
- Tri nominirane ptičje vrste čekaju vaš glas
- U Beču se ovoga mjeseca održava četvrti „Orange Week“
- Objavljen Poziv za dodjelu sredstava iz Modernizacijskog fonda za korištenje OIE
- Nova pravila, novi izazovi: je li građevinski sektor spreman?
- Uprava JUPP Kopački rit: „Sječa se provodi uz poštovanje propisanih mjera i uvjeta zaštite prirode“
- Mala, zelena i bogata vrstama: nova bečka šumica u Meidlingu
- Njemačke udruge i inicijative traže bolje uvjete za dijeljenje električne energije
Mikroplastika pronađena u divljim životinjama u udaljenim dijelovima Brazila
DIVLJE ŽIVOTINJE NE MOGU IZBJEĆI MIKROPLASTIKU | Praćenje kretanja divljih životinja u Amazoniji i drugim područjima te njihove izloženosti ljudskim aktivnostima može pomoći u planiranju mjera zaštite
Istraživači su izmjerili koncentraciju mikroplastike u krvi 47 životinja: 26 južnoameričkih nizinskih tapira i 21 divovskog mravojeda. Utvrdili su da životinje u prosjeku imaju slične razine mikroplastike kao mnogi ljudi, odnosno oko 74 čestice po mililitru krvi. Najviše mikroplastike imale su jedinke koje obitavaju u blizini ljudske infrastrukture i postrojenja za gospodarenje otpadom.
Divovski mravojedi (Myrmecophaga tridactyla) i južnoamerički nizinski tapiri (Tapirus terrestris) diljem Brazila imaju tragove mikroplastike u krvi, čak i ako žive više od 60 kilometara od ljudske infrastrukture. Istraživači su utvrdili da te životinje u prosjeku imaju oko 74 čestice po mililitru krvi, što je slično razinama plastike pronađenima u ljudi. Najviše su je imale jedinke koje obitavaju najbliže urbanim područjima i postrojenjima za gospodarenje otpadom.
No, tragovi mikroplastike pronađeni su i u krvi divljih životinja koje su obitavale daleko od područja s izraženim utjecajem ljudi na okoliš – udaljena više od 65 kilometara od ljudske infrastrukture te čak 100 kilometara od odlagališta otpada.
Ove podatke otkrilo je istraživanje „Ljudsko korištenje zemljišta utječe na količinu mikroplastike u kopnenim divljim životinjama” („Human land use drives microplastic abundance in terrestrial wildlife”), objavljeno 11. studenoga 2026. u časopisu Nature.
„Nalazi su važan korak prema boljem razumijevanju utjecaja čestica mikroplastike na divlje životinje“, kaže Sofia Ya-Hsuan Liou, geokemičarka s Nacionalnog tajvanskog sveučilišta u Taipeiju (NTU).
„To pokazuje da plastika može dospjeti i do divljih životinja koje žive daleko od izvora onečišćenja“, dodaje suautorica istraživanja Marcia de Almeida Monteiro Melo Ferraz, znanstvenica za zaštitu prirode sa Sveučilišta Britanske Kolumbije (UBC).
Sveprisutno onečišćenje
Čestice mikroplastike manje su od pet milimetara i različitog su kemijskog sastava. Kroz okoliš se mogu širiti kišnicom, rijekama i atmosferom, čak i do udaljenih kopnenih staništa. Ljudsko korištenje zemljišta ubrzano mijenja krajolike diljem svijeta, no ljudski utjecaj na količinu mikroplastike u divljim životinjama uglavnom je nepoznat. Istraživanje tog utjecaja osobito je važno u područjima izloženima sve većim pritiscima na okoliš, kao što je Brazil.
„Premda je nekoliko ranijih istraživanja već mjerilo razine mikroplastike u divljim životinjama, malo ih je proučavalo kako okoliš u kojem životinje obitavaju utječe na količinu mikroplastike koju unose u organizam“, kaže suautor istraživanja Michael Noonan, kvantitativni ekolog sa Sveučilišta Britanske Kolumbije.
Kako bi to utvrdili, istraživači su prikupili i analizirali uzorke krvi životinja koje nastanjuju amazonsku prašumu, savanu Cerrado i prostrano, netaknuto močvarno područje Pantanal. Uzorci su prikupljeni od veljače 2021. do studenoga 2022., a istraživači su pratili i kretanje životinja pomoću GPS podataka kako bi utvrdili njihovu izloženost ljudskom utjecaju.
Istraživači su time povezali mjerenja mikroplastike in vivo s visokorezolucijskim podacima praćenja kretanja južnoameričkih nizinskih tapira i divovskih mravojeda diljem Brazila. Pokazali su da se količina mikroplastike u organizmu slobodnoživućih sisavaca povećava s porastom njihove izloženosti ljudskom utjecaju i s približavanjem urbanim područjima te infrastrukturi za gospodarenje otpadom. Kako je mikroplastika pronađena i u krvi jedinki koje žive u naizgled netaknutim staništima, istraživači su zaključili da izravan kontakt s područjima pod ljudskim utjecajem vjerojatno nije jedini uzrok prisutnosti mikroplastike u organizmu.
U razdoblju ubrzanih promjena u korištenju zemljišta diljem svijeta, ovi nalazi pokazuju kako se korištenje staništa pojedinih životinja isprepleće s promjenama krajolika uzrokovanima ljudskim djelovanjem i utječe na njihovu izloženost mikroplastici. Ujedno upućuju na to da bi se količina mikroplastike u kopnenim divljim životinjama mogla smanjiti praćenjem njihove blizine ljudskoj infrastrukturi, čime bi se omogućilo kvalitetnije planiranje mjera zaštite.
Stjepan Felber | Ekovjesnik
