Tri nominirane ptičje vrste čekaju vaš glas

Počeo je izbor za Pticu godine 2027. | Titulu će ponijeti vrsta koja osvoji najviše vaših glasova do 22. studenoga 2026.

© Sunny Joseph iNaturalist CC-BY
1/4

Ornitološka zajednica nominirala je tri ptičje vrste koje se natječu za titulu Ptice godine 2027. Glasanje je otvoreno do 22. studenoga, a svog favorita mogu odabrati svi ljubitelji ptica i prirode.

Ornitološka zajednica, na inicijativu Udruge Biom iz Zagreba i Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode  (HDZPP) iz Osijeka, pokrenula je novi izbor za hrvatsku Pticu godine. Ove godine u utrci za ovu titulu nalaze se tri nominirane vrste: patka njorka, kratkoprsta ševa i morski kulik.

„Izbor Ptice godine prilika je da zajedno usmjerimo pozornost na ptice koje nastanjuju Hrvatsku, njihovu ekologiju i izazove s kojima se suočavaju. Svaka od nominiranih vrsta ima svoju priču, a sudjelovanjem u izboru Ptice godine imamo priliku da je upoznamo i istaknemo važnost očuvanja njezinih staništa. Stoga pozivamo sve ljubitelje ptica, promatrače prirode i sve kojima je stalo do očuvanja bioraznolikosti u Hrvatskoj da se priključe izboru Ptice godine i podrže svog favorita“, poručuju organizatori izbora.

Kandidati za Pticu godine 2027. 

Kratkoprsta ševa - mala pjevica koja ovisi o otvorenim travnjacima

  • Kratkoprsta ševa (Calandrella brachydactyla) © Udruga Biom

Kratkoprsta ševa (Calandrella brachydactyla) ptica je pjevica srednje veličine, mimikrično smeđeg perja, prilagođenog skrivanju na tlu u niskoj suhoj travi. Ipak, onima koji prepoznaju njezino glasanje je ovu vrstu lako pronaći jer je jako vokalna, a pjev uključuje karakteristične dionice kao i imitiranje drugih vrsta.

U Hrvatskoj je gnjezdarica, a obitava mjestimice u Istri, Primorju i Dalmaciji, gdje pronalazi otvorene, suhe travnjake i poljoprivredne površine s niskom vegetacijom. Život provodi uglavnom na tlu i ondje traži hranu i gradi gnijezdo, najčešće zaklonjeno busenom trave, a ponekad i na otvorenijim dijelovima tla.

U proljeće se pretežito hrani kukcima i drugim beskralježnjacima, dok tijekom ostatka godine veći udio njezine prehrane čine sjemenke i zeleni dijelovi biljaka. Noću se odmara u plitkim udubinama koje sama iskopa u tlu. Gnijezdi se od travnja do lipnja, a ženka u pravilu polaže tri do pet jaja o kojima brinu oba roditelja.

Djelomična je selica, no manji broj jedinki u Hrvatskoj ostaje i tijekom zime. U Hrvatskoj je njezina gnijezdeća populacija bila procijenjena na svega 200 do 650 parova, prema podacima Crvene knjige ptica Hrvatske izdane 2013. godine. Nažalost, taj broj je danas znatno manji i više lokalnih populacija je potpuno nestalo. Zbog malobrojnosti i ovisnosti o specifičnim staništima, očuvanje područja na kojima se gnijezdi iznimno je važno, a najveću prijetnju predstavlja nestajanje niskih i suhih otvorenih travnjaka. Naime, napuštanjem tradicionalnog stočarstva smanjuje se ispaša, zbog čega travnjaci postupno zarastaju u visoku travu, grmlje i drvenastu vegetaciju. S druge strane, intenziviranje poljoprivrede mijenja i smanjuje površine pogodne za njezin život. Oba procesa dovode do gubitka staništa na kojima ova vrsta pronalazi hranu i sigurno mjesto za gniježđenje. U Hrvatskoj je kratkoprsta ševa 2013. bila klasificirana kao osjetljiva (VU) gnjezdeća vrsta i strogo je zaštićena, a danas je njen status još gori i vjerojatno je barem ugrožena (EN).

Podaci iz ranijih istraživanja upućivali su na to da se oko 85 % hrvatske populacije gnijezdilo na sedam važnih područja za ptice unutar ekološke mreže Natura 2000, među kojima su  Dinara, Cetina i Krka. Međutim, brojnost je u međuvremenu znatno opala, dok je na obnovljenim suhim travnjacima kroz projekt Dinara back to LIFE zabilježen značajan rast lokalne populacije sa samo četiri do pet parova na čak 25 kroz četiri godine.

Kratkoprsta ševa dobar je pokazatelj koliko je za očuvanje bioraznolikosti važno održavati tradicionalne, otvorene krajolike. Očuvanjem travnjaka i odgovarajućim upravljanjem njima ne čuvamo samo jednu vrstu ptice, nego i staništa brojnih drugih organizama koji ovise o tom jedinstvenom mozaiku prirode i ljudskog djelovanja.

Patka njorka – skrivena stanovnica močvara

  • Patka njorka (Aythya nyroca) © Udruga Biom

Patka njorka (Aythya nyroca) je relativno manja vrsta iz skupine patki ronilica, koja se ističe prepoznatljivim kestenjastosmeđom bojom glave i tijelaplumage, nešto tamnijim leđima te bijelim perjem na trbuhu i ispod repa. Mužjaka je moguće prepoznati i po svijetloj, gotovo bijeloj šarenici oka, dok je kod ženke oko tamno.

U Hrvatskoj je patka njorka gnjezdarica selica, dok se tijekom zime pojavljuje u manjem broju. Ipak, upravo je zimi posebno zanimljiva za promatranje, kada njezino svježe svadbeno perje poprima upečatljivu hrđavocrvenu boju koja dolazi do izražaja na hladnom zimskom suncu. Zimi ih često možemo vidjeti u parovima jer se udružuju već u kasnu jesen kako bi zajedno putovale i hranile se prije dolaska na svoja gnjezdilišta. Tijekom sezone gniježđenja prilično su skrovite. Najčešće borave u vegetacijom obraslim ribnjacima, a poznato je i da se, kada osjete prijetnju od ljudi ili grabežljivaca, skrivaju ispod listova lopoča, mirno promatrajući i čekajući da opasnost prođe.

Gnijezdeća populacija patke njorke je iznimno značajna na globalnom nivou budući čini čak oko 10 % ukupne europske populacije ove vrste. Njen je dom ondje gdje se isprepliću slatka voda i bujna vegetacija. Nastanjuje plitke močvare, jezera, bare i šaranske ribnjake, kao i mirne rijeke, riječne rukavce i kanale obrasle trskom i rogozom. Za razliku od vrsta koje preferiraju otvorene vodene površine, patka njorka treba obilje vodenog bilja i zaklon koji joj pruža gusta močvarna vegetacija. Izvan sezone gniježđenja može se zadržavati i na većim jezerima, lagunama i priobalnim močvarama.

Kao i druge patke ronilice, hranu pronalazi zaranjanjem ispod površine vode. Hrani se prvenstveno sjemenkama i drugim dijelovima vodenih biljaka, ali i vodenim beskralježnjacima, malim ribama te vodozemcima. U proljeće započinje sezona gniježđenja, kada patka njorka gradi gnijezdo u blizini vode, skriveno među trskom i drugim gustim raslinjem, a ponekad i na plutajućim nakupinama vegetacije. Ženka obično polaže osam do deset jaja i sama ih inkubira približno 25 do 28 dana. Nakon izlijeganja, pačići ubrzo napuštaju gnijezdo i s majkom kreću u potragu za hranom.

Patka njorka u Hrvatskoj je  gnjezdarica kontinentalnog dijela naše zemlje, dok je u priobalju na gniježđenju lokalna i malobrojna. Tijekom proljetnih i jesenskih selidbi moguće zabilježiti i veća okupljanja, posebno na  šaranskim ribnjacima, koji joj pružaju kombinaciju otvorene vode, hrane i gustih pojaseva močvarne vegetacije.

Jedno od značajnih mjesta okupljanja tijekom jesenske selidbe su ribnjaci Crna Mlaka, gdje se zna zabilježiti i po nekoliko tisuća jedinki. Takva okupljanja pokazuju koliko pojedina močvarna područja mogu biti važna za mnogo širu populaciju ove vrste. Unatoč tome, populacija patke njorke suočava se s nizom prijetnji, posebno degradacijom močvarnih staništa te krivolovom te korištenjem olovne sačme u lovu. U Hrvatskoj je patka njorka strogo zaštićena vrsta, a na globalnoj razini prema procjeni IUCN-a svrstana je u kategoriju gotovo ugroženih vrsta (NT).

Očuvanje patke njorke zato ne znači samo zaštitu jedne vrste, nego i očuvanje cijelih močvarnih ekosustava. Održavanje povoljnog vodnog režima, očuvanje tršćaka i rogozika te odgovorno upravljanje šaranskim ribnjacima ključni su za njezin opstanak. Močvare su među najvrijednijim, ali i najugroženijim staništima, a patka njorka podsjeća nas koliko je važno sačuvati ih, ne samo kao utočište ptica nego i kao prostor koji podržava bogatstvo života.

Morski kulik - maleni čuvar pješčanih obala

  • Morski kulik (Charadrius alexandrinus) © Sunny Joseph iNaturalist CC-BY

Morski kulik (Charadrius alexandrinus) mala je obalna ptica koja se na prvi pogled lako može previdjeti. Dug je svega 15 do 17 centimetara, a njegovo sivo-smeđe i bijelo perje savršeno se uklapa u boje pijeska i sitnih oblutaka. Mužjak se u sezoni gniježđenja ističe crnim oznakama na glavi i prsima te crvenkasto smeđim područjem na tjemenu, dok je kontrast u obojenju perja kod je ženki slabije izražen uglavnom zagasitijih boja. Njegov nenametljiv izgled i obojenost koja odgovara staništu pomažu mu da ostane neprimjetan u prostoru u kojem se hrani i gnijezdi.

Morski kulik nastanjuje pješčane i muljevite obale, lagune sa slanušama i solane, gdje se može kretati po golom tlu pa i ili među niskom vegetacijom. Hranu pronalazi na tlu i u plićaku, gdje kratkim, brzim koracima traži – sitne beskralježnjake, kukce, račiće i druge male životinje. Takva staništa moraju imati dovoljno otvorenog prostora za hranjenje, ali i mjesta na kojima može sakriti svoje gnijezdo, a poslije toga i ptiće. Za razliku od mnogih drugih ptica, morski kulik gnijezdo ne gradi na drveću ili u zaklonu od gustoj vegetaciji. Njegovo je gnijezdo tek plitka udubina u pijesku, mulju ili među sitnim oblucima, često toliko dobro uklopljena u okoliš da ju je gotovo nemoguće uočiti. U njoj ženka polaže jaja koja se bojom i šarama stapaju s podlogom T, a takva kamuflaža pruža zaštitu od grabežljivaca, ali istodobno čini gnijezda iznimno ranjivima na ljudsko kretanje. Ako se jaja zgaze ili roditelji zbog uznemiravanja predugo napuste gnijezdo, leglo može propasti. Ptići su potrkušci budući da ubrzo nakon izlijeganja napuštaju gnijezdo i slijede roditelje te sami nalaze hranu. Međutim, u prvim danima života posebno su osjetljivi na uznemiravanje i opasnosti iz okoliša.

Pogodne lokacije za gniježđenje morskog kulika u Hrvatskoj su malobrojne jer vrsta izbjegava stjenovite obale. Gnijezdi se na vrlo ograničenom broju lokacija, među kojima se posebno ističu ušće Neretve i niska obalna područja sjeverne Dalmacije i otoka Paga jedino su stvarno preostalo područje gniježđenja u Hrvatskoj, budući je na ušću Neretve gniježđenje danas neredovito ili potpuno izostaje, a ptice su posljednje utočište na tom području pronašle u obližnjoj luci Ploče. Važna su mu i područja poput Ninske lagune, pješčanih uvala i solana.

Prema novijim procjenama iz 2026. godine, u Hrvatskoj je preostalo svega desetak do petnaest gnijezdećih parova, a tako malobrojna populacija znači da gubitak samo nekoliko gnijezda može imati ozbiljne posljedice za opstanak vrste. Najveće prijetnje njegovu opstanku povezane su s gubitkom i degradacijom prirodnih obalnih staništa do kojih najčešće dolazi zbog nekontroliranog razvoja turističkih aktivnosti. Izgradnja, pretvaranje obalnih staništa u plaže, nasipavanje i erozija smanjuju površine pogodne za gniježđenje. Tijekom turističke sezone, uslijed neodgovarajuće regulacije kretanja, dodatni pritisak stvaraju kupači, šetači, psi bez nadzora te vozila na plažama, kao i strojno čišćenje pijeska. Budući morski kulik gnijezdi upravo na otvorenom tlu uz more, ono što ljudima izgleda kao zapuštena ili neiskorištena plaža može biti njegovo jedino mjesto za podizanje mladih.

Očuvanje dijelova obale u kontekstu regulacije kretanja i korištenja pogodnih dijelova obale, sprječavanja konverzije niskih za gniježđenje pogodnih obala u plaže, zaštita gnijezda tijekom sezone gniježđenja te osiguravanje odgovornog ponašanja posjetitelja mogu značajno pridonijeti njegovu opstanku. Morski kulik podsjeća nas da očuvanje prirode ne zahtijeva uvijek velike i vidljive promjene. Ponekad je najvažnije sačuvati mali komad prirodne obale i ostaviti dovoljno mira da se na njemu izlegu i odrastu novi naraštaji ptica.

Glasajte za Pticu godine 2027.!

Koja će vrsta ponijeti titulu Ptice godine 2027. odlučujete vi, a svoj glas možete dati putem sljedećeg online obrasca za glasanje i to odabirom jedne od tri nominirane vrste.

Glasanje je otvoreno do 22. studenoga 2026. godine.

„Pozivamo vas da sudjelujete, upoznate nominirane vrste i podijelite glasanje s prijateljima. Neka se što više glasova čuje za ptice i prirodu Hrvatske“, poručuju iz Udruge Biom.

  • Crna čiopa proglašena je Pticom godine 2026. © Dmitry P., neka prava pridržana (CC BY-NC)

Dosadašnje Pticе godine u Hrvatskoj

Izbor za Pticu godine u Hrvatskoj su prije deset godina pokrenuli ornitolozi i organizacije koje se bave zaštitom ptica i prirode. Prva Ptica godine bila je bregunica (Riparia riparia). U 2018. godini, kada je izbor ponovo održan, cijela je godina bila posvećena čigrama, s posebnim naglaskom na crvenokljunu čigru (Sterna hirundo) i malu čigru (Sternula albifrons). Godine 2019. titulu Ptice godine odnijela je prepelica (Coturnix coturnix), a 2020. zlatovrana (Coracias garrulus).

Šira javnost prvi je put imala priliku sudjelovati u izboru 2021. godine, čime se željelo podići svijest o važnosti zaštite ptica i njihovih staništa. Te godine Pticom godine proglašena je lastavica (Hirundo rustica), dok je 2022. titula pripala sovi ušari (Bubo bubo), 2023. tetrijebu gluhanu (Tetrao urogallus), a 2024. ptici gačac (Corvus frugilegus). U izboru za Pticu godine 2025. titulu je osvojio rusi svračak (Lanius collurio), dok je pobjednica izbora za 2026. godinu bila crna čiopa (Apus apus).