Više od 90 posto voda riječnog sliva ispod je zadovoljavajuće ekološke razine, izvijestila je Europska agencija za okoliš (EEA). To se odnosi na područje Belgije, Nizozemske, Luksemburga, sjeverne Njemačke, Češke i dijelove Litve. Nasuprot tome, Španjolska, Grčka, Irska i Cipar imaju najveći udio vodnih tijela dobre ili visoke ekološke razine, uz dijelove Slovenije, Austrije, Slovačke i Italije.
„Obnova europskih voda zahtijeva potpunu provedbu Okvirne direktive o vodama, uz potporu ostalog zakonodavstva EU-a. Nova Uredba o obnovi prirode ključna je prilika za ubrzanje napretka – štiteći ne samo naše rijeke i jezera, već i staništa i vrste diljem Europe“, ističe Europska agencija za okoliš (EEA).
Okvirna direktiva o vodama (Water Framework Directive – WFD) ima za cilj postići dobar ekološki status za sve površinske vode (rijeke, jezera, prijelazne i obalne vode) u cijeloj Europskoj uniji. To se ocjenjuje kroz ekološki status ili potencijal, što odražava zdravlje ekosustava na temelju bioloških, kemijskih i hidromorfoloških elemenata.
Godine 2021. 39,6 posto površinskih voda postiglo je dobar ili visok ekološki status, na temelju podataka koje je putem platforme Water Information System for Europe, u sklopu trećih planova upravljanja riječnim slivovima (RBMPs), elektronički prijavilo 25 država članica EU-a.
Ovaj postotak niži je u usporedbi s drugim RBMP-ima koji su izvijestili o 42,4 posto za svih 27 država članica EU-a. Međutim, važno je napomenuti da treći RBMP-i ne uključuju podatke iz Finske i Mađarske. Da su i te dvije zemlje bile isključene iz analize iz 2015. godine, postotak površinskih voda u dobrom statusu bio bi 40,5 posto. Nadalje, kada se u trenutni ciklus uključe i podaci iz Norveške, brojka raste s 39,6 na 47 posto.
Površinske vode ključni su ekosustavi koji pružaju širok raspon usluga poput opskrbe pitkom vodom, regulacije klime, pročišćavanja vode, rekreacije te kontrole poplava i suša. Međutim, onečišćenja iz urbanih, poljoprivrednih i industrijskih izvora narušile su kvalitetu vode, a umjetne strukture poput brana i nasipa prekinule su prirodnu povezanost, štetno utječući na staništa poput poplavnih nizina i močvara. Ugrožene su također i obalne vode, s obzirom na to da se njihova kvaliteta pogoršava kada onečišćenje s kopna dospijeva u more, dodatno šireći utjecaj ljudskih aktivnosti na vodene ekosustave.
Razlike među riječnim slivovima
Udio vodnih tijela s ekološkim statusom manjim od dobrog – klasificiranih kao umjeren, loš ili vrlo loš – razlikuje se među riječnim slivnim jedinicama. Ovi statusi često su povezani s određenim ljudskim aktivnostima koje stvaraju značajne pritiske na vodna tijela.
Najčešći pritisci su onečišćenja iz atmosferskog taloženja (59 % vodnih tijela), hidromorfološke promjene (57 %) koje proizlaze iz odvodnje i navodnjavanja za poljoprivredu, hidroenergiju, zaštitu od poplava, plovidbu ili opskrbu pitkom vodom, te poljoprivredno onečišćenje (32 %).
Više od 90 posto površinskih voda ispod je dobrog statusa u nekoliko riječnih slivnih jedinica. To uključuje Belgiju (obalni dio, Flandriju, regiju Bruxelles, sjevernu Valoniju), Nizozemsku, Luksemburg, sjevernu Njemačku, Češku i Odru u Litvi.
Također, dobar ekološki status nije postiglo 70-90 posto vodnih tijela drugih riječnih slivova. To uključuje južnu i istočnu Bugarsku, Odru u Češkoj, južnu Njemačku, regije glavnog grada i Zelanda u Danskoj, Douro u Španjolskoj, dijelove sjeverne Francuske i rijeke Loire, Dunav u Hrvatskoj, Neagh Bann u Irskoj, južnu Italiju i Siciliju, Lielupe u Latviji, Poljsku i južnu Švedsku.
Zemlje s najvećim udjelom vodnih tijela u dobrom ili visokom ekološkom statusu uključuju Španjolsku, Grčku, Irsku i Cipar. Prema izvještajima, neke riječne slivne jedinice u Sloveniji, Austriji, Slovačkoj i Italiji također imaju relativno dobar ili visok ekološki status.
Put prema obnovi
Za poboljšanje i obnovu otprilike 60,4 posto površinskih voda u EU-u koje trenutačno ne postižu dobar ili visok ekološki status, nužna je potpuna provedba mjera upravljanja i ublažavanja pod Okvirnom direktivom o vodama. To se mora nadopuniti učinkovitom provedbom mjera iz drugog relevantnog zakonodavstva. Uredba o obnovi prirode pruža ključnu priliku za ubrzanje napretka – ne samo prema postizanju cilja WFD-a o dobrom ekološkom statusu, već i prema obnovi staništa i vrsta diljem Europe, zaključuje Europska agencija za okoliš (EEA).
Ekovjesnik
Dopušteno je citiranje kraćih dijelova članka uz obvezno navođenje autora, izvora i poveznice na izvorni članak. Svako preuzimanje cjelovitog članka ili njegovih većih dijelova bez izričitog odobrenja autora predstavlja povredu autorskih prava.